Šta radimo?

NVO Sezam organizuje edukaciju nastavnika, nastavnica i ostalog školskog menadžmenta iz oblasti nenasilne komunikacije i mirovnog obrazovanja. Edukacija se zasniva na unapređenju socijalnih i emocionalnih kompetencija koje vode promjeni ličnih i društvenih odnosa.

U radionicama primjenjujemo interaktivni, iskustveni i participativni model učenja. Radionice su mjesto i vrijeme gdje se susreću, međusobno upoznaju i grade novi odnosi postavljeni na temeljima uvažavanja i poštovanja. Bitan segment rada je omogućavanje kontakta među različitim etničkim grupama što je preduslov unapređenja interetničkih odnosa. U grupama od 20 učesnika nastavnici upoznaju sebe i druge kroz metodologiju nenasilne komunikacije. Usvojene vještine nastavnici mogu koristiti u različitim situacijama i na svim nivoima komunikacije: u školama, u porodicama, institucijama; u prepirkama i konfliktima različite prirode.


Tematske cjeline:

  • Vještine slušanja i govorenja,
  • nenasilna komunikacija po Marshallu Rosenbergu,
  • rad na predrasudama i stereotipima,
  • identiteti i uvažavanje različitosti,
  • konflikti i transformacija konflikta,
  • moć i uloge,
  • žene i mir,
  • načini i mehanizmi nošenja sa traumatskom prošlošću,
  • briga o sebi.

O nenasilnoj komunikaciji

"Život možemo učiniti divnim ili bijednim, i sebi i drugima, zavisno kako 'mislimo' i komuniciramo." Marshall Rosenberg

Model koji primjenjujemo u ovom radu je utemeljen po Marshallu Rosenbergu, koji je i kreator jednog od pravaca nenasilne komunikacije. U stvarnosti, to je više kultura ili proces komunikacije. On nudi načine da se izraze činjenice, da se prihvati odgovornost za vlastita osjećanja i činjenja, da se izraze potrebe i vrijednosti umjesto napada, okrivljavanja ili manipuliranja drugima, kao i da se izrazi molba pozitivnom akcijom.

Pročitajte više...

"To je komunikacija koja podstiče preuzimanje lične odgovornosti za vlastite odabire i unapredjuje kvalitetu odnosa kao osnovni cilj. Efektivna je i kad su u pitanju drugi ljudi koji nisu upoznati sa procesom" (We can work it out, Marshall B. Rosenberg, Ph.D.)

Nenasilna komunikacija je filozofija i skup shvatanja, stavova i vještina. Podstiče nas da posvetimo vrijeme i dublje preispitamo naše motive, da radimo posvećeno, saosjećajno i kreativno. Ona nam pomaže, ne samo da budemo saosjećajni i povezani  sa svim živim bićima, već i u izražavanju saosjećajnosti u našem djelovanju i činjenju.
Namjera i cilj je pomoći ljudima da se povezuju tako da se sve strane osjećaju cjelovite i povezane, a da motivacija za pomaganje jednih drugima nije zasnovana na strahu, obavezi ili krivnji. Tada pomaganje postaje aktivnost sa velikim unutrašnjim ispunjenjem.
Nenasilna komunikacija naglašava pažljivo slušanje i sebe i drugih i na taj način podstiče poštovanje, pažnju, empatiju i razvija obostranu želju za davanjem od srca.

MODEL NENASILNE KOMUNIKACIJE se sastoji iz četiri komponente:

  • OPAŽANJA
    Proces nenasilne komunikacije započinje našim opažanjem.
    Izrazimo konkretne akcije koje opažamo a koje utiču na nas, bilo ugodno ili neugodno. Potrebno je jasno razdvojiti ono šta vidimo, čujemo ili dodirujemo od bilo kakvog procjenjivanja.
  • OSJEĆANJA
    Kako se osjećamo u vezi s onim što opažamo?
    U drugom koraku nenasilne komunikacije izražavamo šta osjećamo kada posmatramo te događaje. Izražavanjem svojih osjećanja možemo se mnogo lakše povezati jedni s drugima.
  • POTREBE
    Treći korak nenasilne komunikacije je izražavanje potreba koje stoje iza naših osjećanja.
    Kad artikulišemo potrebe koje bismo željeli ispuniti, drugi mogu da se identifikuju sa nama, a to često dovodi do spontanog osjećaja zajedništva i saosjećajne velikodušnosti.
  • ZAHTJEV
    Četvrti korak nenasilne komunikacije je upućivanje zahtjeva ili molbe.
    Što smo u komunikaciji jasniji s onim što želimo od drugoga, vjerovatnije je da ćemo to dobiti. Drugim ljudima izražavamo ono što hoćemo, a ne ono što nećemo - koristimo jezik pozitivne akcije.

Važno je naglasiti da se nenasilna komunikacija ne sastoji od formula i recepata. Ona se prilagođava različitim situacijama kao i različitim kulturnim stilovima.
Suštinu nenasilne komunikacije treba tražiti u našoj svjesnosti o ove četiri komponente, a ne u konkretnim riječima.

Marshall Rosenberg (1999) "Nonviolent communication: A Language of Compassion" Puddle Dancer Press